Veliki (italijanski) krestasti vodenjak: Triturus carnifex

Biosistematska pripadnost

Regnum/Carstvo: Animalia Linnaeus, 1758 – životinje
Phylum/Filum: Chordata Haeckel, 1874 – hordati
Subphylum/Potfilum: Vertebrata Lamarck, 1801 – kičmenjaci
Superclassis/Natklasa: Gnathostomata Gegenbaur, 1874 – čeljousti
Classis/Klasa: Amphibia Blainville, 1816 – vodozemci
Subclassis/Potklasa: Lissamphibia Haeckel, 1866 – recentni vodozemci
Ordo/Red: Caudata Scopoli, 1777 – repati vodozemci
Familia/Porodica: Salamandridae Goldfuss, 1820
Subfamilia/Potporodica: Pleurodelinae Tschudi, 1838
Genus/Rod: Triturus Rafinisque, 1815
Species/Vrsta: Triturus carnifex (Laurenti, 1768) – veliki (italijanski) vodenjak

Ovo je monotipska vrsta, podvrsta T. carnifex macedonicus je tek nedavno podignuta na nivo vrste: T. macedonicus (Arntzen et al., 2007).   

U Bosni i Hercegovini žive tri vrste roda Triturus koje možemo razlikovati na osnovu obojenja i rasporeda pjega. Wolterstorffovog indeksa i broja pršljenova povezanih s rebrima. Triturus carnifex ima velike crne pjege, malo ili uopće nema malih bijelih tačaka po stranama, za razliku od T. macedonicus  koji ima gusto raspoređene tačkice. Wolterstorffov indeks je omjer između dužine prednjeg ekstremiteta i razmaka između udova, a koje kod T. carnifex  varira cca. od 50 do 70 mm. Pouzdaniji karakter je broj pršljenova koji nose rebra: T. carnifex  i T. macedonicus – 14-16, T. dobrogicus – 17-18.


Rasprostranjenje

Rasprostranjenje velikog planinskog vodenjaka obuhvata gotovo čitavo područje Italije, odnosno Apeninskog poluotoka do Švicarske, Austrije, Češke i Mađarske preko Slovenije i sjeverozapadne Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Brojne introducirane populacije mogu se naći i na području  Velike Britanije, Švicarske, Holandije, Njemačke i Portugala. U Bosni i Hercegovini naseljava sjeverozapadna područja i pouzdano je poznata samo sa jednog lokaliteta u Bihaću (Zimić & Šunje, 2015).


Stanište

Italijanski krestasti vodenjak je noćni, akvatični repati vodozemac koji naseljava mirne stajaćice brdskih ili planinskih ekosistema, ali se može naći i u rijekama sporijeg toka. Iako se mogu naći i u nizijama predstavnici ove vrste češće naseljavaju montana i planinska područja do 1800 m n.v. Vrsta je dobro prilagodljiva i nastanjuje vodene ekosisteme bez prisustva riba. Često dijeli stanište sa alpskim i malim vodenjakom. Nisu joj neophodni sklonište, vodena vegetacija i uspješno preživljava u degradiranim staništima. Zahvaljujući većoj otpornosti u odnosu na druge vodenjake, u nekim sredinama gdje je introducirana, može nadmašiti nativne vrste.


Opis vrste

Totalna dužina životinja iznosi do 20 cm i predstavljaju najveće vodenjake unutar roda Triturus. Mužjaci su nešto manji od ženki (14-16 cm). NBRV indeks (broj pršljenova koji nose rebra) iznosi 14. U doba parenja spolni dimorfizam je jasno izražen. Kod mužjaka se javlja visok i snažno nazubljen kožni nabor na leđima i repu, a između ta dva regiona postoji jasan prekid. Dorzalno su tamno smeđe do tamno sivo obojeni s mrkim pjegama. Ventralno su žuto do narandžasto obojeni s velikim crnim pjegama i šarama. Bijele tačkice na donjoj strani glave su slabo izražene. Uglavnom su aktivni noću i imaju dvije faze – terestričnu i akvatičnu. Provode oko četiri mjeseca godišnje u vodi, uglavnom tokom proljeća. Tokom terestrične faze se hrane insektima, glistama, mekušcima, a tokom akvatične juvenilnim tritonima, punoglavcima i akvatičnim beskičmenjacima. Kao i svi drugi pripadnici porodice Salamandridae, i oni preko kože luče otrovni sekret, ali su i bez obrzira na to, čest plijen predatorima. S obzirom na to da su slobodnoplivajuće životinje znantno su raznjivije od drugih vrsta tritona koje preferiraju skrivanje.


Životni ciklus

U proljeće, u našim krajevima obično u martu i aprilu, T. carnifex migrira u vodu u cilju parenja. Uvijek migriraju prvo mužjaci pa onda ženke. Odrasle jedinke ostaju u vodi sve do jula. Udvaranje mužjaka počinje mahanjem repa ispred glave ženke čime on širi feromone koji se luče u kloaki. Ako je udvaranje uspjelo, ženka mužjaka počinje slijediti, nakon čega on polaže spermatoforu, a ona je uvlači u kloaku. Svega nekoliko dana nakon unutrašnje oplodnje, ženka počinje izlijegati jaja kojih može biti do 250. Pojedinačno ih lijepi za vodenu vegetaciju, a taj proces traje nekoliko sedmica. Usljed postojanja letalne mutacije na prvom hromosomu, čitav kompleks krestastih vodenjaka ima mortalitet od 50% tokom razvića jaja. Iz jaja se razvijaju larve koje metamorfoziraju krajem jeseni kada izlaze iz vode. Veliki vodenjak može živjeti preko 16 godina u divljini.


Ugroženost i zaštita

Triturus carnifex je zaštićen Bernskom konvencijom (Appendix II, strogo zaštićena vrsta) i europskom direktivom o zaštiti staništa i vrsta. U Bosni i Hercegovini je otkrivena 2015. godine i nije poznata distribucija, niti razlozi ugroženosti. Prema tome treba se smatrati kao vrsta koja nema dovoljno podataka za procjenu ugroženosti (DD).


Autor teksta: Tina Anić


Citat: BHHU-ATRA (2020). Veliki (italijanski) krestasti vodenjak: Triturus canifex. <http://bhhuatra.com> Bosansko-Hercegovačko Herpetološko Udruženje Atra. Preuzeto: <umetnuti datum>.

Literatura

  • Amphibia Web (2020). Information on amphibian biology and conservation. [web application]. 2020. Berkeley, California: AmphibiaWeb. Available: http://amphibiaweb.org/. (Feb 2, 2020)
  • Arnold N. & Ovenden D. (2004). Reptiles and amphibians of Britain and Europe - Field Guide. HarperCollins, London.
  • Arntzen, J.W., & G.P. Wallis (1999). Geographic variation and taxonomy of Crested newts (Triturus cristatus superspecies): morphological and mitochondrial DNA data. Contributions to Zoology, 68, 181-203.
  • Arntzen, J.W., Espregueira Themudo, G. & Wielstra, B. (2007). The phylogeny of crested newts (Triturus cristatus superspecies): nuclear and mitochondrial genetic characters suggest a hard polytomy, in line with the paleogeography of the centre of origin. Contributions to Zoology, 76(4), 261–278.
  • Lelo, S. & Zimić, A. (2020). Herpetologija sa posebnim osvrtom na herpetofaunu Bosne i Hercegovine. Udruženje za inventarizaciju i zaštitu životinja, Ilijaš, Sarajevo.
  • Speybroeck, J., Beukema, W. Bok, B., & Van Der Voort, J. (2016). Field Guide to the Amphibians and Reptiles of Britain and Europe. Bloomsbury Publishing, London, UK.
  • Zimić, A., Jelić, D., Lelo, S., & Čengić, M. (2015). New revision of the checklist of amphibian fauna in Bosnia and Hezegovina. Poster presentation. 1st Balkan Herpetological Symposium within the 12th Croatian Biological Congress with international participation. Sveti Martin na Muri, 18. – 23. IX 2015. Book of Abstracts, pp: 200.

Top