Panonski krestasti vodenjak

Uvod

Dunavski krestasti vodenjak (Triturus dobrogicus) nastanjuje nizinska staništa (do 250 m nadmorske visine),  poplavnih dolina rijeka i riječnih sistema jugoistočne Evrope. Tačnije rečeno, rasprostranjen je u nizijskim dijelovima doline rijeke Dunav i njegovih pritoka, koji su okruženi planinskim lancima. Na tim okolnim (brdsko-planinskim) područjima obitavaju druge vrste velikih krestastih vodenjaka (Triturus carnifex, T. macedonicus, T. cristatus i druge). U zoni doticaja brdskih i nizinskih predjela dolazi do hibridizacije između dunavskog vodenjaka i drugih pomenutih velikih vodenjaka.

Rasprostranjenje dunavskog vodenjaka je podijeljeno na dva glavna areala između kojih se nalazi prirodna i vještačka barijera (Gvozdena vrata / Đerdapska klisura) koja razvaja dvije opisane podvrste.

U Bosni i Hercegovini je vrlo rijetka vrsta i može se naći tek na krajnjem sjevernom dijelu teritorije i uz dolinu rijeke Save (pritoka Dunava). Ovo područje, poznato još kao i Bosanska Posavina, predstavlja jugozapadnu granicu rasprostranjenja dunavskog vodenjaka.

https://www.youtube.com/watch?v=jLBLLeDsDPg

CIljevi projekta

S obzirom da je istraženost dunavskog krestastog vodenjaka na području Bosne i Hercegovine nedovoljna, potrebno je istražiti nove lokalitete i opisati staništa u kojima obitava ova vrsta. Stoga, osnovni cilj je procijeniti distribuciju vrste i status ugroženosti vrste na području Bosne i Hercegovine.

Ostali ciljevi uključuju uzimanje morfoloških karakteristika uhvaćenih jedinki i uzimanje DNK uzorka za buduće genetičke analize koje će pokazati (ne)postojanje hibridih zona sa drugim vrstama krestastih vodenjaka (T. carnifex i T. macedonicus). Pored istraživanja, jedan od osnovnih ciljeva je edukacija mladih i lokalne zajednicu sa ovim, do sada nepoznatim, resursom te ih upoznati sa potrebom zaštite.

Terenske aktivnosti

S obzirom na nedostatak bilo kakvih bioloških podataka za velike krestaste vodenjake (rod Triturus) u Bosni i Hercegovini, aktivno se pretražuje se čitavo područje sjeverne BiH. Ovo poručje je podijeljeno na tri terenska regiona: zapadna (Bosanska Krajina i Posavina), centralna Bosanska Posavina i istočna Bosanska Posavina (Semberija). U dijelovima zapadnog regiona istraživanog područja istražuje se vrsta Triturus carnifex, dok se u ostalim dijelovima istražuje dunvaski krestasti vodenjak - Triturus dobrogicus (vrsta od najvišeg interesa).

Prikupljeni podaci podrzumjevaju: (1) uzimanje osnovnih morfololoških (dužina ekstremiteta, dužina i širina glave, dužina tijela i repa, te dužna između ekstremiteta) i (2) ekoloških parametara (vlažnost, temperatura, pH staništa itd.). Svakoj uhvaćenoj i izmjerenoj jedinici se uzima i DNK uzorak sa kraja repa, kako bi se budućim genetičim analizama pokazao i definisao bosanskohecegovački areal hibridne zone između Triturus vrsta (dobrogicus/macednoicus; dobrogicus/carnifex).

Ugroženost i zaštita

Prema IUCN-u dunavski vodenjak globalno spada u Gotovo ugoženu vrstu (NT: Near Threatened) i to vrlo blizu Osjetljive (VU: Vulnerable). Zaštićen je Bernskom konvencijom (Appendix II, strogo zaštićena vrsta) i Europskom (Habitat) direktivom o zaštiti staništa i vrsta. U Hrvatskoj i Srbiji je označena također kao NT, dok je se u Bosni i Hercegovini smatra kao takson bez dovoljnog broja podataka (DD: Data Deficient) uz pretpostavku da se radi o ugroženoj vrsti (EN - Endangered). Procjena stepena ugroženosti prema DELH-u (Distribution, Ecology, Life History Data) na nivou Bosni i Hercevoine također sugerišu da se radi o ugroženoj vrsti (EN), te da se radi o visoko-prioritetnoj vrsti vodozemca za zaštitu u Bosni i Hercegovini. Nema CITES status.

Područja u kojima obitava dunvski vodenjak (nizijska područja) su pod najvećim antropogenim uticajima u Evropi. S obzirom da dunavski vodenjak naseljava područja koja su uglavnom od poljoprivrednog i ribolovnog značaja za čovjeka, pogodna staništa za ovu vrstu  brzo se mijenjaju ili nestaju. Glavni faktori ugroženosti i izumiranja ove vrste su gubitak ili destrukcija staništa kroz: (1) širenje obradivih površina i isušivanje vodenih tijela (jer tjera vodenjake da koriste privremene lokve koje brzo isušuju), (2) korištenje hemikalija (poput pesticida koje uzrokuju veliku smrtnost) i (3) poribljavanje stajaćica u kojima se razmnožavaju vodenjaci (jer ribe se hrane njihovim jajima i ličinkama).

U Europskoj uniji nezakonito je loviti i posjedovati dunavske vodenjake. Isto tako, zabranjeno je njihovo ubijanje ili nanošenje štete njima ili području u kojem žive. Nažalost, dunavski vodenjak u Bosni i Hecegovini nije zaštićen zakonom, a u Bosanskoj Posavini trenutno ne postoje zaštićena područja. Rezervat prirode Gromiželj (8 km2) je izgubio status zaštite ove godine (2016), gdje se trenutno nekontrolisano se vrši sječa šume crne johe (Alnus glutinosa), zagađenje zemljišta i vode različitim otpadnim materijalima, te eksploatacija životinjskih resursa kroz lov i ribolov. Isto tako, Ramsarsko područje Bardača (kompleks jezera smještenih između rijeka Save i Vrbas) gotovo da ne postojii, jer je već 9 (od 11) jezera presušeno i pretvoreno u privatno poljoprivredno zemljište.