Gmizavci BiH

Šargan: Vipera ursinii

Odrasli su obično ispod 50 cm, vrlo rijetko iznad 60, ženke su veće nego mužjaci. Najmanja evropska ljutica. Mala, debela zmija uske glave, često ima mrki izgled. Obično je sivkast, blijedo smeđ ili žućkast sa tamnom cik-cak šarom na leđima koja je obično obrubljena crno i može ponekad biti razlomljena u pjege. Trbuh može biti crnkast, bjelkast ili tamno sivi, čak roskast, sa ili bez pjega. Kod ove vrste su mogući melanistični oblici (skroz crni). Sreće ih se na visinama preko 1000m.

Pročitaj više

Šarka: Vipera berus

Odrasli su obično do 65 cm, rijetko do 80 cm (čak 90 cm), ženke su veće od mužjaka. Većina šarki ima jasnu cik-cak liniju na leđima, a u rijetkim slučajevima cik-cak linija je ravnih rubova, isprekidana, blijeda ili čak je nema. Susreće se na vrlo raznolikim tipovima staništa, naročito na sjeveru rasprostranjenosti. Tu se nalazi na barama, ravnicama, otvorenim šumama, rubovima polja, živicama, močvarnim livadama, čak i slanim močvarama. Na jugu se češće susreće na planinskim područjima, nizinama.

Pročitaj više

Kravosas: Elaphe quatuorlineata

Kravosas je najveća evropska zmija i može narasti preko 2,5m, ali su u prosjeku duge oko 1,5m. Velika je i pomalo deblja zmija, robusnija od ostalih velikih zmija na njenom području rasprostranjenosti. Ime na našem jeziku je dobila zbog toga što postoji narodno vjerovanje da ulazi u štale i siše kravlje mlijeko sa vimena, što nije tačno.

Pročitaj više

Mrki ljuskavi gušter: Algyroides nigropunctatus

Adulti mogu biti veličine oko 7 cm od vrha njuške do kloake dok je rep obično duplo duži. Maksimalna ukupna dužina je 25 cm što ovu vrstu čini znatno većom od bilo koje druge vrste roda Algyroides. Ženke su prilično manje od mužjaka, leđne krljušti su velike i tupe te jako izražene, dok su na bokivima mnogo manje. Obično su tamno-sivosmeđi do crvenkasto-smeđi, često sa nepravilno raspoređenim crnim tačkama. A. nigropunctatus ima uglaste mrlje u obliku slova V na bočnim stranama, repu i leđima. Mužjak ima svijetlo-plavi prednji dio vrata u sezoni parenja. Ponekad i ženke imaju plavi vrat, koje je manje svijetao. Svoj specifičan naziv, nigropunctatus, duguje nizovima crnih tačkica na leđima. Ove tačkice uglavnom nedostaju kod ženki izvan sezone parenja.

Pročitaj više

Blavor: Pseudopus apodus

Može narasti do 1,40 m, a rep može doseći 2/3 ukupne tjelesne dužine. Najveći je živući predstavnik porodice Anguidae. Žućkasto-smeđe je boje. Neke jedinke često imaju zakržljale ostatke zadnjih nogu sa strana kloake. Imaju jasno vidljive brazde sa obje strane tijela. Adultne jedine su uglavnom uniformno obojene. Što su stariji, boja tijela im tamni, a glava ostaje svijetla. Mladunci imaju jače izražene krljušti od odraslih i jasniju obojenost, sivkasti su sa gornje strane tijela sa jasno izraženim tamnom šarom, te pomalo podsjećaju na jedinke iz roda Vipera. Veoma je pokretljiv i brz i teško ga je pratiti.

Pročitaj više

Mosorski gušter: Dinarolacerta mosorensis

Mosorski gušter je spljošteni gušter s dugom glavom i dugim vitkim repom. Adulti dužine do 7 cm od njuške do kloake, dok je rep 1,7 do 2,3 puta duži od tijela. Donja površina je pomalo sjajna i smeđe je, sivkasto smeđe ili maslinasto smeđe boje s tamnijim pjegama. Bočne strane su obično tamnije boje od leđa i mrlje mogu biti ograničene na srednji dio dorzalnog područja. U nekim populacijama mogu se pojaviti uniformno obojene jedinke. Trbuh nema nikakvih tačaka, ponekad može biti bijel ili siv, ali uglavnom tamno žut ili narandžast kod odraslih jedinki. Mlade jedinke imaju blijede trbuhe i ponekad plavkaste repove.

Pročitaj više

Šiljoglavi (plavi) gušter: Dalmatolacerta oxycephala

Šiljoglavi gušter je obično do 6,5 cm dužine sa repom 1,5-2 puta dužim od tijela. Izrazito dorzo-ventralno spljošten, gracilni, manji gušter izdužene glave sa zašiljenom njuškom i uočljivo podignutim očima. Prsti na zadnjim nogama su nešto kraći i karakteristično savijeni. Od ostalih vrsta u regionu razlikuje se po širokim parovima krljušti na donjoj strani repa. Obojenost varira od sive preko slabo zelene, intenzivne svijetlo-plave do neodređeno tamne. Neke jedinke mogu mijenjati obojenost tokom godine, tako što postaju tamnije u hladnijim uslovima. Donja strana je plava, intenzivnije obojena kod mužjaka i tamnih jedinki.

Pročitaj više

Živorodni gušter: Zootoca vivipara

Živorodni gušter je dužine oko 6,5 cm od vrha njuške do kloake. Rep je do dva puta duži od tijela, iako je često djelomično ili potpuno izgubljen. Udovi su kratki, a glava prilično okrugla, vrat uzak, a rep deblji. Mužjaci imaju vitkija tijela od ženki. Na leđima imaju 25-37 krljušti, a na butinama 5-15 femoralnih pora (većinom manje od 13 te se tako diferencira od zidnog guštera).

Pročitaj više

Dalmatinski zidni (krški) gušter: Podarcis melisellensis

Dugi su 6,5 cm (bez repa), ali često i manji. Rep je obično dvostruko duži od tijela. P. melisellensis je mali, obično zdepasti gušter sa kratke glave. S ventralne strane tijela je bijel, narandžast ili žut. Obično nema tačke, ili su prisutne samo na rubovima vrata. S gornje strane svijetlosmeđ ili zelen. Šare su češće prisutne kod mužjaka u vidu tri uzdužne linije od kojih je srednja široka i prati liniju kičme.

Pročitaj više

Obični zidni gušter: Podarcis muralis

P. muralis je mali gušter, vrlo promjenjive boje i šare, neznatno dorzo-ventralno spljošten. Odrasle jedinke su duge do 7,5 cm, a rep je dug za oko 1,66-2,25 dužine tijela. Boja je uglavnom smeđa ili sivkasta, a povremeno zelena. Kod nekih jedinki red mrlja duž leđa može tvoriti liniju, dok je kod drugih retikulirani uzorak s tamnim mrljama sa strane i raštrkanim bijelim mrljama koje mogu biti i plave u predjelu ramena. Rep je smeđe, sive ili boje hrđe, a može imati i svijetle pruge sa strana. Ventralna strana ima šest redova većih pravougaonih ljuskica koje su uglavnom crvenkaste, roze ili narandžaste boje. Mogu imati tamne mrlje na grlu.

Pročitaj više

Sivi gušter: Lacerta agilis

Jedinke sivog guštera su zdepaste, imaju kratke noge i glavu i obično posjeduju tamnu liniju ili niz markacija duž sredine leđa koje su obično kompleksne i mogu biti prošarane tamnim mrljama, sa svijetlom centralnom linijom koja je obično isprekidana svijetlim tačkama. Za L. agilis karakterističan je spolni dimorfizam.

Pročitaj više

Sljepić: Anguis fragilis

Sljepić je izduženi beznogi gušter s dužinom glave (SVL) između 120-200 mm. Koža im je glatka, sa ljuskama koje se ne preklapaju. Za razliku od zmija, imaju pokretne kapke na očima i vidljive uši. Odrasli su tipično sivo smeđe do bakrene boje, dok su juvenilne jedinke blijedo zlatne ili srebrne boje, tamnih bočnih strana. Kod ove vrste postoji spolni dimorfizam. Ženke imaju tamne pruge duž leđa i strana tijela i naročito tamne bokove i stomak. Mužjaci su uglavnom uniformno obojeni. Mali postotak mužjaka ima izrazite plave mrlje na dorzalnoj površini. Kao i ostali gušteri, i sljepići mogu odbaciti rep (autotomija) kao odbrambeni mehanizam. Novi rep koji izraste je nešto kraći od prvobitnog. Odrasli sljepići narastu do oko 50 cm, a poznati su po izuzetno dugom životnom vijeku, živi oko 30 godina u divljini i najmanje 54 godine u zatočeništvu.

Pročitaj više

Obični zelembać: Lacerta viridis

Odrasle jedinke su uglavnom 9 cm duge (od glave do kloake), nekad duže, a rep im je često dvostruko duži od tijela. Mužjaci su najčešće skoro cijeli zeleni sa crnim tačkicama po leđima i sa širokom glavom (blago pjegavom). Ženke mnogo variraju u izgledu. Nekada su cijele zelene ili smeđe ili sa mrljama, često imaju dvije ili četiri uske svijetle pruge po leđima koje mogu biti obrubljene crnim linijama/pjegama. Ženke imaju užu i manju glavu od mužjaka. Neke jedinke imaju nepravilni uzorak velikih tamnih mrlja. Trbuh je žućkaste boje, skoro uvijek bez crnih mrlja. Zreli mužjaci i neke ženke imaju plav vrat (kod ženki je nešto bljeđi).

Pročitaj više

Poskok: Vipera ammodytes

Odrasli su prosječno dugi 60 do 80 cm. Mužjaci su veći od ženki i mogu narasti do 100 cm. Tijelo je relativno debelo. Mužjaci su sivkasti, ženke su smeđe, sivosmeđe/crvenosmeđe. Na leđima je tamna (crna, smeđe-crna) linija koja tvori cik-cak šaru (ne mora biti kontinuirano spojena). Jedina istočnoevropska otrovnica sa rošćićem na nosu.

Pročitaj više

Sedmopruga usminjača: Dermochelys coriacea

Sedmopruga usminjača ima najbolju hidrodinamičku građu od bilo koje druge morske kornjače, s velikim tijelom u obliku suze. Ima nekoliko karakteristika koje je razlikuju od ostalih morskih kornjača. Glavna karakteristika je nedostatak koštanog oklopa. Ima sedam odvojenih grebena na dorzalnoj strani tijela, koji prelaze s kranijalnog u kaudalni rub leđa. Jedinstveni su među gmizavcima po tome što njihove ljuskice nemaju β-keratin. Čitava dorzalna strana kornjače je tamno siva do crna, s bijelim mrljama i tačkicama. Donja strana svijetlije boje.

Pročitaj više

Smuk: Zamenis longissimus

Zamenis longissimus je jako česta i uobičajena vrsta u Bosni i Hercegovini koju možemo često uočiti u urbanim sredinama. Ipak, preferiraju tople rubove šuma, osunčana staništa sa dosta vegetacije. Smukovi su poznati po tome što se nalaze na simbolima za medicinu i farmaciju jer se vežu uz grčkog i zimskog boga liječništva.

Pročitaj više

Smukulja: Coronella austriaca

Smukulja je jedna od zmija s kojom se najčešće susrećemo. Široko je rasprostranjena u cijeloj BiH i naseljava vrlo raznolika staništa. Ime je dobila po tome što iza glave ima tamnosmeđu mrlju u obliku slova "H", "W" tj. u obliku krune - coronella znači kruna. Nije opasna po čovjeka.

Pročitaj više

Bjelouška: Natrix natrix

Bjelouška je široko raspostranjena i česta vrsta zmije u Bosni i Hercegovini. Najčešće je viđamo uz vodene tokove. Prepoznatljiva je po bijelim mrljama na stražnjem dijelu glave po čemu je dobila ime. Za nju je zanimljivo da ima odbrambeni mehanizam kada se osjeća ugroženom - pravi se mrtva: prevrne se na leđa, otvori usta i ispušta jako neugodan miris.

Pročitaj više

Ribarica: Natrix tessellata

Srednje velika zmija obično sa malom, uskom, zašiljenom glavom, okruglim zjenicama i vrlo izraženim grebenima na leđnim ljuskama. Boja varira od sive do smeđe, ali može biti ponekad žućkasta ili zelenkasta, često sa uzorkom tamnih pjega koje su pravilno raspoređene po tijelu. Trbuh je bjelkast, žut, roz, crven ili tamni sa jednom ili dvije nepravilne tamne linije ili potpuno crn. Preferira vodena staništa i često provodi većinu svog vremena u vodi

Pročitaj više

Šilac: Platyceps najadum

Šilac je vitka i brza zmija koju možemo naći na samom jugu naše zemlje. Prepoznajemo je po prednjem dijelu tijela koji je siv sa crnim tačkama, dok je ostatak tijela svijelosmeđe boje. Rijetko grize kada se njome rukuje, ali ujed može biti neugodan. U BiH je nedovoljno istražena.

Pročitaj više

Šara poljarica: Hierophis gemonensis

Odrasle jedinke šare poljarice su obično manje od 100 cm, ali neke su i do 130 cm. H. gemonensis je vitka zmija sa glatkim ljuskama i jasno definisanom glavom. Ima izražene oči sa okruglom zjenicom. Maslinasto sive, sivo-smeđe ili žućkasto-smeđe je boje sa tamnim pjegama na prednjem dijelu tijela, koje su često odvojene sa svijetlim trakama, često nepravilne. Ostatak tijela obično ima pravilne uske svijetle i tamne pruge. Manje bijele tačkice često prisutne na rubovima nekih leđnih ljusaka. Ventralna strana je žućkasta ili bjelkasta sa tamnim mrljama na bočnim stranama vrata.

Pročitaj više

Zmija leopard: Zamenis situla

Zamenis situla ili leopard zmija je karakteristična za sredozemnu makiju i uglavnom ispod 500 m nadmorske visine. Obično je na osunčanim staništima, naročito na onima koji imaju kamenje i nešto vegetacije: rubovi polja, rubovi cesta, hrpe kamenja, padine sa kamenjem, ponekad močvare i obale potoka. Crvene mrlje na tijelu je čine jednom od naših ljepših zmija. Jako je rijetka i slabo istražena u BiH.

Pročitaj više

Crnokrpica: Telescopus fallax

Telescopus fallax je vitka zmija sa širokom pljosnatom glavom. Njuška je zašiljena, ali tupa, oči su male sa okomitom zjenicom. Obično se nalaze na kamenitim terenima (sa degradiranom vegetacijom), starim zidovima, hrpama kamenja, ruševinama ali ponekad i na hrpama stare vegetacije i pjeskovitim prostorima sa grmastim pokrovom

Pročitaj više

Mediteranski kućni gekon: Hemidactylus turcicus

Uglavnom su veličine oko 10 cm (sa repom), a nekad i veći. Mnogo su spretne i aktivne životinje, naročito noću. Posjeduju prijanjajuće površine na prstima, a svaki prst završava kandžom. Često su blijedo i prilično rozičasto obojene kože, prekrivene krljuštima koje podsjećaju na bradavice. Na leđima imaju tamne, nepravilne mrlje. Trbušne ljuske su male, glatke, okruglasto-šestougaone. Mužjaci posjeduju femoralne pore kod kloake. Na repu imaju tamne poprečne prstenove. Oči su im velike, sa izduženim vertikalnim zjenicama.

Pročitaj više

Obična čančara: Testudo hermanni

Čančare su male do srednje velike kornjače. Mlade, ali i neke odrasle jedinke imaju crne i žute mrlje na oklopu, iako od svjetlosti vremenom mogu izblijedjeti do manje izražene sive, slamnate ili žute boje. Njihovi ljuskasti udovi su sivkasto-smeđi, s ponekim žutim oznakama. Odrasli mužjaci imaju posebno duge i debele repove. Karapaks je kupolast, rijetko kvrgav. Dužina karapaksa doseže 28 cm, a poznate su i veće individue.

Pročitaj više

Barska kornjača: Emys orbicularis

E. orbicularis je jedna od samo dvije vrste barskih kornjača u Evropi. Kornjača je srednje veličine, čija se dužina karapaksa varira od 12 do 38 cm. Karapaks je tamno smeđe do crnkaste boje, s malo zelene boje, često za žutim linijama i tačkama. Glava i noge imaju žute pjege. Plastron je žućkast. Zbog evidentnih obrazaca seksualnog dimorfizma, odrasli muškarci E. orbicularis uvijek su manji od ženki.

Pročitaj više

Glavata želva: Caretta caretta

Glavata želva je najveća tvrdooklopna kornjača na svijetu, nešto veća u prosječnoj i maksimalnoj težini od zelene morske kornjače i galapagoske kornjače. Odrasle jedinke imaju prosječnu tjelesnu masu oko 135 kg i dužinu karapaksa od 70 do 95 cm. Maksimalna zabilježena masa je 545 kg, a maksimalna ukupna dužina 213 cm. Na ekstremitetima imaju po dvije kandže. Glava i karapaks kreću se od žuto-narandžaste do crvenkasto-smeđe boje, dok je plastron obično blijedo žut. Vrat i bočne strane su smeđi na vrhovima i žuti na stranama i na dnu.

Pročitaj više

Balkanski (veliki) zelembać: Lacerta trilineata

L. trilineata je gušter koji dostigne dužinu 16 cm i više, sa repom duplo dužim od tijela. Izuzetno je robusna vrsta (poput džinovskih zelembaća). Ima izuzetno robusan vratni region. Adultne jedinke su uglavnom uniformno obojene, svijetlozelene, rjeđe žute ili smeđe sa 3-4 bijele ili žute linije duž leđa, a nekada se pojavljuju i bijele tačke. Mužjaci nekada imaju plavu obojenost u blizini uha, na lateralnim stranama grla.

Pročitaj više

Ivanjski rovaš/kratkonogi gušter: Ablepharus kitaibelii

A. kitaibelii naraste do 15 cm u ukupnoj dužini (uključujući i rep), a dužina bez repa im je do 4,5 cm. Očni kapci su im nepomični, pa ne zatvaraju oko čak ni kada bude dotaknuto, što ih razlikuje od drugih guštera na ovom području. Ženke su krupnije od mužjaka. Vitak, mali i vrlo sjajan gušter sa relativno debelim repom, veoma kratkim nogama i malom glavom sa dugim jezikom. Bakreno je smeđe do sjajne maslinasto-zelene boje, sa tamnijim bočnim stranama. Zadnji dio tijela može imati svijetle ili tamnije pjege obično poredane u redove, koje često formiraju pruge. Mužjaci obično tamniji od ženki.

Pročitaj više

Zmajur: Malpolon insignitus

Odrasle jedinke su duge do 240 cm, ali obično su kraći. Može dostići masu od 3 kg. Velika, zastrašujuća zmija obično jednoliko obojena sa vitkim tijelom i uskom karakteristično oblikovanom glavom. Oči su velike i "obrve" su nadignute i izbočene, produžuju se naprijed na "njušku" kao dvije jasne brazde. Najčešće se nađe na toplim, suhim mediteranskim staništima, skoro uvijek sa nešto biljnog pokrova u kojem se često skriva. Najbrža je europska zmija.

Pročitaj više

Stepski smuk: Dolichopis caspius

Ovo je velika, snažna i neustrašiva zmija koja nije otrovnica, ali se ne libi uzvratiti ako se osjeti ugroženom. Još uvijek nismo sigurni da li naseljava Bosnu i Hercegovinu, jer su dosadašnja tri nalaza nepotvrđena. Ipak, zbog postojanja adekvatnih staništa i njenog prisustva u Srbiji, najizglednije je da naseljava sami istok naše zemlje.

Pročitaj više

Kineska mekooklopna kornjača: Pelodiscus sinensis

Ženke mogu dostići do 33 cm dužine oklopa, dok mužjaci dostižu 27 cm, ali imaju duži rep od ženki. Imaju opnasta stopala za plivanje. Oklop nema rožnjate krljušti nego je kožnati i savitljiv, naročito sa bočnih strana. Centralni dio gornjeg oklopa ima sloj čvrste kosti ispod, kao i kod drugih kornjača, ali on nedostaje na vanjskim rubovima. Lagan i fleksibilan oklop im omogućuje da se lakše kreću u otvorenim vodama ili u blatnjavom jezerskom dnu. Oklop uglavnom preuzima ulogu disanja.

Pročitaj više

Sjevernoamerička vodena kornjača: Trachemys scripta

Jedinke T. scripta karakteristične su po crvenoj, narandžastoj ili žutoj prugi na glavenom regionu lateralno, iza očiju. Posjeduju seksualni dimorfizam; ženke su obično veće od mužjaka. Ženke mogu doseći masu do 3200 grama. Prosječna dužina oklopa odraslih jedinki je je 25,4 cm. Ženske se smatraju odraslima kad dostignu dužinu od 15-20 cm i starost 5-8 godina, a mogu doseći dužinu od 50 cm (iznimno i do 60 cm). Prosječna dužina oklopa kod mužijaka u odrasloj dobi je 17,78 cm. Mužijaci se smatraju se odraslima kad dostignu dužinu 9-11 cm i imaju 2-5 godina. Karapaks je ovalnog oblika s oštrim rubovima. Okosnica je gruba s udubljenjima. Boja karapaksa se kreće od tamnozelene do smeđe i crne boje. Plastron je svjetlije boje, obično žut s crnim mrljama ili prugama. Koža je tamnozelene i smeđe boje. Stariji mužjaci pokazuju melanizam, a to je i potamnjenje cijelog oklopa uz kožu. Imaju opnasta stopala prilagođena za plivanje s pet prstiju na svakom udu.