Potočna žaba

Uvod

Smeđe žabe obuhvataju nekoliko vrsta žaba (ograničene na Palearktik) sa jako izraženim morfološkim sličnostima koje pripadaju skupini poznatoj kao: "Rana temporaria". Balkanski poluotok je osiguravao sklonište za preživljavanje vrsta tokom ledenog doba i predstavlja područje gdje se najveći broj smeđih žaba povukao u tom periodu; biogeografske barijere "brdovitog" Balkana doprinijeli su njihovoj nejasnoj specijaciji od toga vremena.

U okviru grupe Balkanskih smeđih žaba, postoje tri vrste od šireg interesa za ovu studiju: Rana dalmatina, Rana temporaria i Rana graeca. Potočna žaba - Rana graeca je ograničena na kanjone rijeka i planinske brzake te njihove šire obale pa tako ima mnogo manji areal u odnosu na druge dvije vrste Rana koje naseljavaju raznovrsnija staništa. Bez obzira na ovu činjenicu, postoje područja u kojima sve tri vrste Rana koegzistiraju uslijed preklapanja staništa. Ovakva područja predstavljaju potencijalni hibridne zone koje daju direktan uvid u trenutne evolutivne procese ovih populacija. 

Glavna diskriminativna obilježja između tri vrste Rana su boje ventralne (donje) strane tijela; Dužina zadnje noge i oblik njuške. Veličina i oblik metatarzalnog tuberkuluma su vrlo različiti unutar jedinki iste vrste ali se također koriste kao diskriminativni karakter. Potencijalni hibridi (između ove tri vrste) bi vjerovanto imali prelazne osobine karakteristične za obje vrste roditelja. Malo se zna o interakcijama između populacija i o njihovoj evolutivnoj vezi. Ova studija pridonosi pružanju novih naučnih podataka vezanih za problematiku.

Fokus istraživanja

- Prikupljanje distribucijskih podataka i mjerenja 32 morfološke karakteristike (27 kvantitativnih i 5 kvalitativnih) za sve tri vrste Rana pohranjenih u herpetološkim zbirkama muzeja u Beču, Budimpešti i privatnoj kolekciji: "Lelo" (Sarajevo). Uzorci tkiva R. graeca iz muzejskih zbirki su također prikupljeni.

- Uzorkovanje populacija unutar identificiranih potencijalnih hibridnih zona te genetička analiza ovih uzoraka u svrhu detekcije potencijalnih hibridizacijskih događaja

- Obavljanje filogenetičkih analizira te analiza genetičke strukture populacija pomoću mitohondrijske i nuklearne DNK

Vrste smeđih žaba su vikarijantne (Vikarijanca se odnosi na postanak filogenetički bliskih vrsta u različitim geografskim područjima kao rezultat prirodnih biogeografskih barijera koje su nastale unutar prethodno integrisanog područja) Glavni cilj istraživanja je definirati položaj Rana graeca u odnosu na druge vrste Rana u srednjoj i južnoj Europi koristeći morfološke i genetičke podatke.

Terenski i laboratorijski rad

Terenske aktivnosti su sprovedene unutar dvije identificirane potencijalne hibridne zone u BiH više sa preko 200 km udaljenosti.

Uzorkovane su populacije R. graeca u različitim kanjonima i planinskim potocima širom BiH areala vrste.

DNA je izolovana iz uzorka tkiva; obje: mtDNA i nDNA su korištene u svrhu za identifikacije filogenetičkih odnosa između terenskih uzoraka i uzoraka prikupljenih u muzejima . Svi uzorci pokrivaju cijeli distribucijski areal R. graeca ( BiH , Srbija , Crna Gora, Albanija , Kosovo , Makedonija , Bugarska, Grčka).

Ugroženost i zaštita

Rana graeca se nalazi na Aneksu IV EU Direktive o staništima i Aneksu III Bernske konvencije. Iako se javlja u zaštićenim područjma duž areala, velikom dijelu njenog staništa (naročito u BiH) prijeti ozbiljan nestanak zbog ogromnog porasta graadnje hidroakumulaicja. Gubitak prikladnog staništa je glavna prijetnja nestanku ove vrste . Nema CITES status.

Populacije R. graeca imaju velike probleme za opstanak u zagaženim rijekama i potocima . Nalaze se na crvenom popisu ugroženih vrstaB&H.