Obična čančara: Testudo hermanni

Biosistematska pripadnost

Regnum/Carstvo: Animalia Linnaeus, 1758 -životinje
Phylum/Filum: Chordata Haeckel, 1874 - hordati
Subphylum/Potfilum: Vertebrata Lamarck, 1801 - kičmenjaci
Classis/Klasa: Reptilia Laurenti, 1768 – gmizavci

Ordo/Red: Testudines Batsch, 1788 – kornjače
Familia/Porodica: Testudinidae Batsch, 1788 – kopnene kornjače
Genus/Rod: Testudo Linnaeus, 1758 – mediteranske kopnene kornjače
Species/Vrsta: Testudo hermanni Gmelin, 1789 – obična čančara

Trenutno su prepoznate dvije podvrste, T. h. hermanni i T. h. boettgeri (uključuje hercegovinensis).


Rasprostranjenost

Testudo hermanni nastanjuje područje južne Europe. Zapadne populacije (T. h. hermanni) se nalaze na istoku Španije, jugu Francuske, Balearskim otocima, Korzici, Sardiniji, Siciliji, južnom i centralnom dijelu Italije (Toskana). Istočne populacije (T. h. boettgeri) naseljavaju Srbiju, Kosovo, Sjevernu Makedoniju, Rumuniju, Bugarsku, Albaniju, Tursku i Grčku, a T. h. hercegovinensis naseljava južni dio Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore. Mogu se pronaći do 1.800 m n.v.

T. h. hercegovinensis naseljava cjeli mediteranski i submediteranski dio Bosne i Hercegovine kao i uži pojas u kontinentalnom dijelu, preko planine Bjelašnice do Sarajeva.


Opis vrste

Čančare su male do srednje velike kornjače. Mlade, ali i neke odrasle jedinke imaju crne i žute mrlje na oklopu, iako od svjetlosti vremenom mogu izblijedjeti do manje izražene sive, slamnate ili žute boje. Njihovi ljuskasti udovi su sivkasto-smeđi, s ponekim žutim oznakama. Odrasli mužjaci imaju posebno duge i debele repove.

Karapaks je kupolast, rijetko kvrgav. Dužina karapaksa doseže 28 cm, a poznate su i veće individue.  Jedinke podvrste T. h. hermanni rijetko narastu veće od 18 cm. Neki odrasli primjerci su samo 7 cm veličine.


Stanište

T. hermanni naseljava predjele sa sa toplim ljetima. Mogu se naći različim,uvijek vrlo suhim staništima kao što su zarasle livade, njive, šibljaci, svijetle šume i smetljišta. U potrazi za hranom u zoru napušta skrovište.


Životni ciklus

Čančare u prirodi iskopavaju svoja noćna skloništa i u njima provode relativno blage mediteranske zime. Za to vrijeme znatno se smanjuje broj otkucaja srca i disanje. Mogu se pariti u bilo koje doba godine. Ženke kopaju rupe u obliku tikvica kako bi odložile jaja kojima je potrebno 90-120 dana da se izlegu.


Ugroženost i zaštita

Prema IUCN-ovoj Crvenoj listi ugroženih vrsta, vrsta T. hermanni je gotovo ugrožena (NT-Near Threatened). Prema Crvenoj listi faune FBiH ima konzervacijski status ranjive vrste (VU).

Također, T. hermanni se nalazi u Anexu II CITES konvencije, te je njena trgovina strogo regulisana. Veliki broj jedinki ove vrste je zabilježen u ilegalnoj trgovini u Bosni i Hercegovini. Nesrazmjerna i nekontrolisana prodaja može uticati na promjenu struktura populacija ove vrste na području BiH, jer se jedinke odbjegle iz zatočeništva miješaju sa prirodnim populacijama.

Glavne prijetnje opstanku ove vrste su: gubitak staništa uslijed širenja i intenziviranja poljoprivrede; agro-hemikalije i drugi utjecaji zagađenja; urbanizacija i razvoj turističke infrastrukture; požari; kolekcija za trgovinu kućnim ljubimcima; genetsko zagađenje; smrtnost na cestama; te potencijalno štetnim posljedicama oslobođenih kornjača za kućne ljubimce. U Srbiji se oklop čančare koristi u tradicionalnoj medicini.


Zanimljivosti

Brzina evolucije mjerena mutacijama nakupljenim u mtDNA znatno se razlikuje kod različitih populacija, a istočne populacije su se razvijale brže. Razlog tome je jača fragmentacija populacija na planinskom reljefu Balkana u posljednjem ledenom dobu. Iako ovo nema duboke implikacije na taksonomiju ove vrste, osim što sugeriše da su dvije druge predložene podvrste u stvari samo lokalni oblici, to čini upotrebu "molekularnih satova" u  rodu Testudo još dubioznijim i nepouzdanijim nego za ostale kornjače.


Autor teksta: Emina Sarač-Mehić, Msc


Citat: BHHU-ATRA (2020). Obična čančara: Testudo hermanni. <http://bhhuatra.com> Bosansko-Hercegovačko Herpetološko Udruženje Atra. Preuzeto:

Literatura

  • Bonin, F., Devaux, B., & Dupré, A. (2006). Turtles of the World. London: A&C Black Publishers Ltd.
  • Burnie, D. (2001). Animal. London: Dorling Kindersley.
  • Lelo, S., & Zimić, A. (2020). Herpetologija sa posebnim osvrtom na herpetofaunu Bosne i Hercegovine. Udruženje za inventarizaciju i zaštitu životinja, Ilijaš, Sarajevo.
  • Lelo, S., Zimić, A., & Šunje, E. (2016). Crvena lista gmizavaca (Chordata: Vertebrata: Reptilia) Federacije Bosne i Hercegovine. Prilozi fauni Bosne i Hercegovine, 12, 31-42.
  • Sarač-Mehić, E., & Zimić, A. (2018). Ilegalne prodaje vodozemaca i gmizavaca u Bosni i Hercegovini. Prilozi fauni Bosne i Hercegovine, 14, 103-111.
  • Van Dijk, P.P., Corti, C., Mellado, V.P. & Cheylan, M. 2004. Testudo hermanniThe IUCN Red List of Threatened Species 2004: e.T21648A9306057.  Downloaded on 28 January 2020.
  • The Reptile Database (2020). http://reptile-database.reptari um.cz/

Vrh