Vodozemci BiH

U BiH žive 23 vrste vodozemaca.

Čovječija ribica: Proteus anguinus

Čovječija ribica je evolutivno jedinstvena, stenoedemična, neotenična vrsta repatog vodozemaca i jedini pravi pećinski kičmenjak. Misteriozna životinja koja je potpuno prilagođena životu u tami, može gladovati i do pet godina. Ima najduži životni vijek od svih vrsta vodozemaca. Malo je ljudima nije poznata činjenica da je Bosna i Hercegovina jedna od najbogatijih zemalja po nastanjenosti čovječije ribice...

Mali vodenjak (triton): Lissotriton vulgaris

Mali vodenjak je najmanji evropski triton i jedan od prvih vijesnika proljeća. Nakon dugih zimskih mjeseci napušta svoje skrovište i ulazi u prvu najbližu baru. Tada, mužjaci postaju prave male plesne zvijezde i izvode svadbeni ples kojima nagovaraju ženke da baš njih izaberu za partnere...

Crni (alpski) daždevnjak: Salamandra atra

Podvrsta crnog daždevnjaka - Salamandra atra prenjensis poznata kao prenjski crni daždevnjak je pronađena prvi put i opisana u Bosni i Hercegovini, tačnije na planini Prenj - 1869. godine. Prenjski daždevnjak predstavlja postglacijalni relikt i endemsku podvrstu karakterističu za područje Dinarida gdje se sporadično pojavljuje u nepoznatom broju fragmentiranih, izoliranih populacija. Prenjski daždevnjak je neobična i misteriozna životinja o kojoj se vrlo malo zna...

Crveni mukavac: Bombina bombina

U poređenju sa drugim žabama, crveni mukavac je zaista "spora" vrsta i relativno loš plivač. Međutim, kada su napadnuti pokazuju jarko crveno obojen trbuh uvrtanjem tijela i signaliziraju da su otrovni. Ukoliko to nije dovoljno, u kožnim žlijezdama sadrže veliku koncetraciju snažnog otrova, pa će ih mnogi predatori odbaciti...

Žuti mukač: Bombina variegata

Žabe spljoštenog tijela ukupne dužine od oko 5 cm. Obično imaju srcolike ili trokutaste zjenice, a veoma rijetko okruglaste. Timpanalna membrana odsutna. Tijelo im je vitko, a mužjaci imaju nešto širu glavu i zatupljeniju njušku u odnosu na ženke. Nema muških rezonatora. Imaju tuberkularnu kožu. Dorzalni tuberkuli su akutni i relativno visoki. Ventralni tuberkuli su mali i oskudni. Gonja površina tijela je tamno-siva ili maslinasta sa brojnim “hrapavim” bradavicama, a male tamne mrlje su obično odsutne. Trbuh žut, ponekad narančast, s velikim plavo-sivim mrljama, bijele tačke odsutne ili rijetke. Unutarnja površina nogu im je prekrivena velikim svijetlim mrljama koje su spojene na unutarnjoj površini bedara. Vrhovi nožnih prstiju svijetli.

Češnjarka (napuhnjača): Pelobates fuscus

Danju se vješto zakopava u zemlju svojim malim lopaticama na nogama, a na površinu izlazi tek noću da bi se hranila. Kožne žlijezde u situaciji opasnosti izlučuju obrambenu tekućinu koja miriše na bijeli luk. Dodatno ime "napuhnjača" je dobila od farmera koji su obradom ornica često iskopavali i napuhane jedinke što predstavlja još jedan u nizu odbrambenih mehanizama. Češnjarka je vrlo korisna životinja i prijatelj u poljoprivredi u borbi protiv štetočina.

Smeđa žaba krastača: Bufo bufo

Dostižu dužinu do 20 cm. Tijelo je izrazito zdepasto i krupno. Imaju dosta izražno bradavičastu kožu. Paratoidne žlijezde su im istaknute. Glava im je kratka, jednake dužine i širine, dorzalno spljoštena. Zjenica oka je horizontalna. Timpanalna membrana nije vidljiva. Nemaju muškog rezonatora.Gornja strana tijela je tamnosmeđe, crvenkaste ili tamnožute boje, sa brojnim žlijezdama i bradavicama. Donja strana je bijelosivkasta, siva, smeđa ili maslinasto smeđa s više ili manje razvijenim tamnijim mrljama. Nemaju tarzalnog nabora. Prsti na prednjim nogama su jednake dužine, izuzev trećeg koji je znatno duži. Imaju duge zadnje noge, koje posjeduju opne za plivanje između prstiju.

Bufotes viridis

Domaći naziv: zelena krastača

Gatalinka (kišnica): Hyla arborea

Gatalinku možete da potražite na drveću! "Arborea" u latinskom upravo to i označava. Ima prste poput prijanjaljki i pravi je majstor za penjanje. Mužjaci glasno krekeću kada u sušnim ljetnim danima osjete nadolazak vlažnijega zraka, te zato postoji vjerovanje da proriče (gata) promjenu vremena, po čemu je i dobila ime.

Alpski vodenjak: Ichthyosaura alpestris

Dok alpski triton naseljava šire područje centralne Evrope i najzapadnije dijelove Azije, Rajzerov triton je endemična podvrsta alpskog vodenjaka koja je prvi put opisana na Prokoškom jezeru u Bosni i Hercegovini. Zbog velike ekspanzije naselja i velikog antropogenog pritiska, danas ova vrsta tritona nije potvrđena kao prisutna u samom Prokoškom jezeru, dok je jedinke moguće pronaći u manjim barama u njegovoj neposrednoj blizini.

Rana dalmatina

Domaći naziv: šumska (rumena) žaba

Potočna žaba: Rana graeca

Potočna žaba je jedna od rijetkih vrsta žaba koja obitava u brzo-tekućim vodenim ekosistemima. Preferira brdsko-planinske potoke i kanjon, te predstavlja potencijalnog bioindikatora čistih voda. Najveća prijetnja opstanku potočne žabe su (mini)hidroelektrane koje u pravilu dovode do izumiranja prisutnih populacija.

Mala zelena žaba: Pelophylax lessonae

Mala zelena žaba je bila naučna nepoznanica za Bosnu i Hercegovinu do 2014-te godine kada je otkrivena na nekoliko lokaliteta u Posavini. Predstavlja narijeđu i najmanju vrstu među zelenim žabama...

Veliki (italijanski) krestasti vodenjak: Triturus carnifex

Veliki krestasti vodenjak je do 2015. godine bio naučna nepoznanica za Bosnu i Hercegovinu. Nakon većeg broja terenskih istraživanja, vrsta je otkrivena na jednom lokalitetu u sjeverozapadnoj Bosni i Hercegovini.

Veliki (makedonski) krestati vodenjak: Triturus macedonicus

Makedonski vodenjak je endem Balkanskog poluostrva, rijetka, sporadično nalažena i biološki nedovoljno poznata vrsta.

Zelena žaba: Pelophylax kl. esculentus

U nazivu vrste "kl." je skraćenica od grčke riječi "klepton" što znači kradljivac - lopov. Klepton je vrsta koja zahtjeva parenje sa drugom vrstom da bi završila svoj reproduktivni ciklus...

Velika zelena žaba: Pelophylax ridibundus

Pelophylax ridibundus ili velika zelena žaba je široko rasprostranjena u BiH. Uobičajena je vrsta i vjerovatno najčešće viđena žaba. Najčešće je zelene boje, ali gotovo sve njene karakteristike mogu značajno varirati. Formira populacija velike gustoće, naročito u južnim dijelovima areala. Hibernira od kasne jeseni do kasne zime ili ranog proljeća, ali, u slučaju tople zime, hibernacija može biti prekinuta. Tolerantna je na različite uslove u staništu, čak i one pogubne za druge vodozemce.

Pjegavi daždevnjak (zviždevnjak): Salamandra salamandra

Legenda kaže da ako vidiš pjegavnog daždevnjaka, možeš izgubiti sluh, jer on u strahu ispušta zvuk koji probija bubnjiće. Zbog toga je u narodu dobio ime „žviždevnjak“. Ipak, naučno je dokazano daždevnjaci nemaju sposobnost glasanja. S druge stane, njegova obojenost govori "Ja sam otrovan!"....

Dunavski krestasti vodenjak: Triturus dobrogicus

Jako je rijetka vrsta koja se nalazi samo sporadično. Areal rasprostranjenje je okružen brdskim i planinskim predjelima koje nastanjuju druge vrste veliki vodenjaka poput Triturus macedonicus, T. carnifex, T. cristatus, u zonama gdje dolazi do preklapanja arela adolazi i do hibridizacije između pomenutih vrsta. U Bosni i Hecegovini je registrovana prisutnost hibrida dobrogicus×macedonicus. Bosanska Posavina prestavlja jugozapadnu granicu raspostranjenja dunavskog krestastog vodenjaka.
Vrh