Potočna žaba: Rana graeca


Rasprostranjenost

Za razliku od preostalih smeđih žaba (rod Rana) naše države, potočna žaba je jedini endem Balkanskog poluotoka te naseljava Grčku (i Peloponez), Bugarsku, Makedoniju, Albaniju, Srbiju, Crnu Goru i seže sve do BiH. Iako se dugo vjerovalo da naseljava i Apeninski poluotok, genetička istraživanja su dokazala da to područje ipak naseljava druga vrsta: italijanska potočna žaba – Rana italica Dubois, 1985  koja ima čak zasebnu, evolutivnu liniju u odnosu na monotipsku liniju R. graeca.

Potočna žaba je česta i uobičajena vrsta na području bosanskohercegovačkih Dinarida, odnosno tipični faunistički element brdsko-planinskih tekućica.


Opis vrste

Jedinke ove vrste mogu narasti i do 10 cm veličine. Boja leđa i bokova je varijebilna i mogu je mijenjati u zavisnosti od pozadine. Stomak je obično bijel, žut, sa karakterističnim smeđim pjegama na vratu sa često izraženom centralnom linijom. 


 

Stanište

Potočne žabe u pravilu žive u brzim i hladnim planinskim potocima i rječicama sa kamenitim dnom na nadmorskim visinama i do 2.000 m n.v. Životinje su aktivne cijelog dana, veoma su brze i plašljive. Ponekad je nalazimo u šumama, kultiviranim područjima i vrtovima u blizini tekućih vodenih ekosistema. Aktivna i danju i noću i često ostaje u blizini tekućica.


Ugroženost i zaštita

Glede globalnog statusa ugroženosti, vrsta se smatra najmanje zabrinjavajućom (LC) s obzirom na relativno široki i kontinuirani areal. Izlistana je na aneksu IV EU habitat direktive i dodatku III Bernske konvencije te je zaštićena nacionalnim legislativama u velikom broju bivših Jugoslovenskih zemalja što nije slučaj za Bosnu i
Hercegovinu. Vrsta se u BiH pojavljuje u većem broju zaštićenih područja (npr. Bijambare, Vrelo Bosne, Tajan, Nacionalni parkovi Sutjeska i Kozara).

Potočna žaba u BiH je ugrožena zbog nekontrolisanog razvoja hidroenergetskih zahvata na potocima i rijekama (http://balkanrivers.net/en/map), čime dolazi do degradacije njenog staništa. Izgradnjom hidroenergetskih objekata dolazi do regulacije obala vodotoka, homogenizacije dna, uklanjanja priobalne vegetacije i unosa stranih vrsta riba. Do degradacije staništa dolazi i izgradnjom akumulacijskih jezera jer dolazi do promjene u temperaturi vode (zagrijavanje), protočnosti i opskrbljenosti kisikom. S vremenom u takvim staništima dolazi i do eutrofikacije i razvoja limnofilnih vrsta flore i faune. Takvi uvijeti pogodni su za razvoj stranih invazivnih vrsta riba koje predstavljaju prijetnju za punoglavce, ali i za odrasle potočne žabe. Smanjenje i nestanak potočne žabe već je primjećen na takvim lokalitetima na rijekama Miljacka, Vrbas, Bosna, Ugar i Neretva.


Citat: BHHU-ATRA (2018). Potočna žaba: Rana graeca. <http://bhhuatra.com> Bosansko-Hercegovačko Herpetološko Udruženje Atra. Preuzeto: <umetnuti datum>

Literatura

  • Amphibia Web (2018). Information on amphibian biology and conservation. [web application]. 2018. Berkeley, California: AmphibiaWeb. Available: http://amphibiaweb.org/. (Feb 21, 2018)
  • Arnold N. & Ovenden D. (2004). Reptiles and amphibians of Britain and Europe - Field Guide. Collins. 76–87.
  • Lelo, S. & Zimić, A. (2018). Herpetologija sa posebnim osvrtom na herpetofaunu Bosne i Hercegovine. Skripta.

     

 

Vrh