Mala zelena žaba: Pelophylax lessonae


Rasprostranjenje

Mala zelena žaba je  naseljava ravničarske/nizijske dijelove centralne i istočne Europe. Izolovane populacije nalazimo u Norveškoj i Švedskoj. Vrsta je introducirana u Španiju, a u Englesku je ponovno naseljena* nakon uništavanja prirodnih populacija iste vrste.

U Bosni i Hercegovini naseljava samo sjeverne dijelove teritorije uz dolinu rijeke Save (slika gore). Vrlo je rijetka i sporadično nalažena vrsta.

*Reintroducija je namjerno uvođenje vrste u prirodu, tj. na područje na kojem je ta vrsta prije izumrla, ali danas još postoje povoljni uvjeti za njezin opstanak, koji su slični uvjetima kakvi su bili prije njezinog izumiranja. Introducija je namjerno ili slučajno uvođenje strane, egzotične, alohtone, nenativne  vrste su koje žive izvan svojeg nativnog ili prirodnoga distributivnog raspona, a koje su ondje dospjele čovječjom aktivnošću.

Opis vrste

Odrasli mogu narasti maksimalno do 9 cm dužine. U usporedbi sa velikom zelenom žabom, razlikuju se po veličini, kao što sam naziv kaže. Zvučni mjehuri mužjaka su bjelkasti, dok je stražnji dio bedra žućkasto – narančast, smeđe boje ili crn. Stražnje noge su nešto 16 kraće i ne dosežu vrh njuške, a metatarzalna kvržica je velika, tvrdih i oštrih rubova, otprilike 2/3 dužine palca stražnje noge (Slika 5.). Njuška je dosta šiljata. Boja je vrlo varijabilna, od pretežito zelenih do gotovo smeđih jedinki. Često je prisutna svjetla pruga na leđima, a dorzolateralni nabori su svijetle boje. Mužjaci za vrijeme parenja mogu poprimiti žućkaste nijanse na glavi i leđima. Općenito, varijacije u samom obojenju i veličini metatarzalne kvržice su izrazito velike. Glasaju se slično kao P. ridibundus, ali jasnije i s manje rezonancije.


Stanište

Jedinke nalazimo pokraj plitkih vodenih površina koje se periodički isušuju kao što su plavljena staništa, barice na livadama i na rubnim močvarnim dijelovima miješanih i listopadnih šuma. Povremeno nastanjuje veće lokve i jezera, naročito ako stanište dijeli s vrstom P. kl. esculentus (poznato kao L-E sistem). Kao i P. ridibundus riječ je o dnevnoj životinji koja voli sunce, ali može biti aktivna po noći. Manje je akvatična u odnosu na druge zelene žabe i može migrirati na velike udaljenosti. Hibernira na kopnu.


Ugroženost i zaštita

Ne adaptira se dobro na nagle promjene u okolišu, stoga ju ugrožava gubitak staništa uslijed poljoprivrede i urbanizacije, preusmjeravanja vodenih tokova, isušivanja močvarnih područja te unosa predatorskih riba u njena staništa. Dodatno ju ugrožava kompeticija s P. ridibundus populacijama na istim staništima. Na području bivše Jugoslavije, i kod ove je vrste primijećeno smanjenje broja jedinki kao posljedice lova.


Citat: BHHU-ATRA (2018). Mala zelena žaba: Pelohylax lessonae. <http://bhhuatra.com> Bosansko-Hercegovačko Herpetološko Udruženje Atra. Preuzeto: <umetnuti datum>

Literatura

  • Amphibia Web (2018). Information on amphibian biology and conservation. [web application]. 2018. Berkeley, California: AmphibiaWeb. Available: http://amphibiaweb.org/. (Feb 21, 2018)
  • Arnold N. & Ovenden D. (2004). Reptiles and amphibians of Britain and Europe - Field Guide. Collins. 76–87.
  • Lelo, S. & Zimić, A. (2018). Herpetologija sa posebnim osvrtom na herpetofaunu Bosne i Hercegovine. Skripta.

Vrh