Biosistematska pripadnost i taksonomija
Regnum/Carstvo: Animalia Linnaeus, 1758 -životinje
Phylum/Filum: Chordata Haeckel, 1874 - hordati
Subphylum/Potfilum: Vertebrata Lamarck, 1801 - kičmenjaci
Superclassis/Natklasa: Gnathostomata Gegenbaur, 1874 - čeljousti
Classis/Klasa: Amphibia Blainville, 1816 – vodozemci
Subclassis/Potklasa: Lissamphibia Haeckel, 1866 - recentni vodozemci
Ordo/Red: Anura Fischer von Waldeheim, 1813 – bezrepci
Familia/Porodica: Hylidae Rafinesque, 1815 – gatalinke
Subfamilia/Potporodica: Hylinae Rafinesque, 1814
Genus/Rod: Hyla Laurenti, 1768
Species/Vrsta: Hyla arborea (Linnaeus, 1758) – gatalinka, kišnica, kreketuša
Sinonimi: Hyla viridi Laurenti, 1768, Rana arborea Linnaeus, 1758, Rana hyla Linnaeus, 1758
Ovo je monotipska vrsta (bez podvrsta), jer je nekoliko prije opisanih podvrsta dignuto na razinu vrste. Često se smatra da je ovo specijski kompleks sa nejasnim granicama između varijeteta. Postoji genetička divergencija između nekoliko populacija, ali nema dovoljno vidljivih karaktera koji bi bili dovoljni za status podvrste. Narodno ime duguje tome što se glasa prije kiše van sezone parenja.
Rasprostranjenje
Široko je rasprostranjena u sjeverozapadnoj, centralnoj i jugoistočnoj Europi, a introdukovana je na neke lokalitete u Nizozemskoj i Velikog Britaniji. U Bosni i Hercegovini naseljava cjelokupnu teritoriju.
Opis vrste
Gatalinka je najmanja žaba u Bosni i Hercegovini s tjelesnom dužinom do 4 cm. Uglavnom je jednobojna, obično svijetlo-zelene boje. Ima upadljivu tamnu prugu obrubljenu bjeličastom bojom duž lateralnih strana. Trbušna strana je bijela, samo je vrat kod mužjaka svijetlo-siv ili svijetlo-smeđ. U zavisnosti od raspoloženja i mjesta u kojem se nalazi, gatalinka može mijenjati boju tijela. Koža im je glatka. Bubne opne su istaknute i manje su od očiju. Vrhovi prstiju su prošireni, što im omogućava bolje prijanjanje za podlogu. Između prsiju postoje opne za plivanje. Mužjaci su manji od ženki, a razlikujemo ih pomoću vokalnih kesa koje se kod mužjaka nalaze na vratu. Pretežno je noćna životinja, aktivnija je tokom tamnih, oblačnih noći. Tokom dana se sunča (sun basking) na lišću ili granama, sa nogama savijenim ispod tijela radi konzervacije vode. Hiberniraju na kopnu: u tlu, rupama u drveću, nakupinama kamenja i sl. U prirodi im je životni vijek do 10 godina.
Stanište
U pravilu ova vrsta preferira osunčane rubove šuma, grmlja i šikare, livade i stajaće vode koje su bogate vegetacijom i bez prisustva ribe. Vrsta je široko rasprostranjena i izbjegava veće nadmorske visine. Van sezone parenja, mnogo vremena provodi na drveću i može se popeti do 10m visine.
Životni ciklus
Nakon hibernacije, u proljeće, počinje sezona parenja koja traje do ljeta, a koju karakteriše glasno i uporno glasanje mužjaka. Tokom parenja, mužjaci drže ženke u preponskom ampleksusu (ispred zadnjih ekstremiteta). Ženke polažu do 50 nakupina sa 3-100 jaja po jednoj noći. Ukupno u jednoj sezoni jedna ženka poliježe do 1400 jaja. Nakupine su veličine lješnjaka i zalijepljene su za trsku ili vodenu vegetaciju. Metamorfozirane juvenilne jedinke se javljaju tokom ljeta. Hrane se beskičmenjacima.
Ugroženost i zaštita
IUCN status je LC, zahvaljujući stabilnim ibrojnim populacijama u nekim dijelovima ranga, međutim, kao i većina vrsta vodozemaca, ugrožavaju je gubitak staništa, zagađenje i klimatske promjene. Zaštićena je Direktivom o staništima (Dodatak IV) i Bernskom konvencijom (Dodatak II).
Literatura
